Zalepim se za tvoju seku,pa srastam i topim se u njene boje.Lomim se pod pogledom reci tvojih dok me siba razum besom svoga bola.Sklapam se i krpim da ti budem dobra,tebi koji odavno ni sam sebe ne znas.Kipi iz mene svaki promaseni dodir moj,grci se i davi svaka zelja o dodiru usana tvojih.Sakatim dane i snove nedosanjane,sto ih od tebe cupam,za sebe cuvam i otimam.Guram te da podjes,a ne znadoh kako trag svoj da ti sakrijem.Pa,ti guram znakove da mi vratis dodire sto mi tvoji prsti po kozi pravise.Krenem,pa se vratim tamo gde te ostavim,da te dignem i protresem,da se oporavim.Pa,prigrlim bicem celim tu tvoju pojavu koja me prozima,taj kalup tvoj bez koga me nijedan glas ne dotice,ne dira.Sakrijem te od ljudi,pa u mraku lazem sebe da tvoje rame jastuk zadnji put mi menja.Cuvam te od budnih,umirujem reci da mi duze budes tu pod prstima.Slomim se i gorim u promasaju nasem,da stojimo mirno jedno uz drugo.Kako se drugi jedni za druge skroje,kojom to fintom vezu ih za sebe.Klecaju mi poljubci kad te pustim dalje,kad te ruke moje jos jace odgurnu,ko da teram zivot a ne samo tebe.Vracam se i prastam sve te prasine bolne u meni,pa ih skupljam u pesak koji kao deo sata klizi sve brze,ne dajuci nam vremena.Gde nestade,za koga postade kad tako prokleto moj za mene nisi radjen.Cijim se to ocima u tisini radujes,dok ti uzdah moj sva ta sranja krpi.