Ko te od mene krade,dok umorna glava još prazan jastuk sluti.Noći te grabe,vuku te od mene,pa ne znaju da te vrate.Ko ti se pod kožu uvlači slatkoćom svoga greha,dok po tvojim grešnim prstima miris spokoja ja pamtim.Slutnjom prožeta tišina na prevaru gorku miriše,jaukom svoje lepote jenjava osveta i gubi se u iznemoglosti mojih uzdaha.Puštam te da odeš,da bi mi se vratio.U čijim to noćima goriš plamenom neobuzdane strasti,dok hladnoća tvoje polovine kreveta i poslednji trenutak naša četiri zida ledi.Vrisak odzvanja prazninom naše strasti,dok ti se topiš pod prstima njenim.Izgubim te,oprostim se pa te opet sebi vratim.Prokleta i jadna,po ko zna koji put sama sebi u lice pljunem.Kako čovek sam sebi i otirač može biti.Da me gaziš,da me slomiš,da me grubosti odgurneš ne boli kao šamar koji sama sebi udarim kad pred tobom po ko zna koji put u očaju ovom puzim.Kupiš me i prodaš,od djonova tvojih na sve otupim.Ne znaš i ne slutiš da žena ukus prevare oseti.Ne veruje srce onome što proklete oči ne vide.Poput kurve,poput siromaha prodajem se za tvoje otupele dodire,dok me grešne ruke po ko zna koji put dodiruju.Ne slutiš da znam da više moje lice nije ono što ti nespokoj donosi,da moj miris ne prožima tvoju siluetu koja je još samo bleda senka pored moga lika.Čime da te kupim,čime da te vratim,kad više nemam ništa da ti ponudim.Na zgarištu onog što je ostalo,izlomljena slika nekog prošlog vremena postoji.Kako da te mrzim kad ljubav na silu ne može.Sa droge se ljudi skinu,a ti još u svakoj mojoj pori na zavisnost mirišeš.Previše sam tvoja,premalo si moj.Srce će stići pameti,kad tad.I biće bolje.I jednoga dana uskoro ,ja ću tebi oprostiti.Dalek,otuđen,iz mog zagrljaj prognan ti sebi nećeš moći da oprostiš.To će biti jako tužan dan.Jer za zagrljaj na moje ruke ti si jedino uvek mogao da računaš.Izjedaće te senke,boleće te tišina,vrištaće ti moje ime mamurne zore koje u pijane noći bole.I ako mi kažeš da ti trebam,ja neću doći.Jednoga dana posle svega,otrgnuću se od zavisnosti tvoga bića.Bez suza,bez velikih reči ,biće ono što biti mora.Ako me ogoliš da ostanem bez ijedne latice,kako neko posle samo trnje da voli.Jednoga dana uskoro,preživeću te,odbolovati,zaćutati i tišina mog umuklog smeha je jedino što će da te boli.