Ne načinji me,prijatelju,ako ne znaš šta ćeš sa mnom.Previše me ima da bih se u tvoj kalup uklopila,premalo ću tebi dati da bi kraj mene ostao.Ne počinji,nisu sve gline dobre za oblikovanje,nisu sve žene rođene da budu voljene.Lagali su te,prijatelju.Nisam ja sorta koja će ti zvezde tražiti pa da nebo ćelavo ostane.Kažu ili vatra ili led,a ja sam ti žar.Malo mi fali da se u požar pretvorim,a još mnogo manje da samo od mene pepeo ostane.Odustani,skloni se,neki žar vatra nikad postati neće.Kurva,svetica,dama i veštica,sve sam a ništa od toga nisam.Postoji jedna sorta žena i ta ti je najgora,prijatelju.Ničija.Nečija je navikla da pripada,da voli,da je nežnostima raspilaviš,da te ljubavlju hrani.Svačija je malo više  nečija.Ako si dobar razlog preoblikovaćeš je u nečija,u svoju.Ja sam ti,prijatelju,ničija.Ne znam ja u paru,nisam po tom kovu krojena.Davaću ti sebe ali me nikad imati nećeš.Nikad ti neću dozvoliti da mi priđeš,a uvek ću ti biti blizu.Biću tu,ali nikada neću očekivati da budeš tu za mene.Spavaću na tvojim ramenima,al tvoj zagrljaj kao mirnu luku nikad tražiti neću.I ne pokušavaj da me promeniš.Ne možeš vuka lutalicu lancima za drvo.Pokidaće vrat samo da se otrgne.Ne daji sunđeru vazduh ako od vode živi.Uz mene je možda,čudno ali se može.Ne kroti me,ne veži me i vratiću ti se.I ne traži od mene velike reči.Gušim se i bez glasa ostajem pri pomisli na iste.Kupiću te zagrljajem,po njemu presudi koliko te u meni ima.Ne veruj da ovo sto uvek odzvanja,samo savrseno naučen klovnovski osmeh nije.I zapamti prijatelju ničija žena nije kučka.Samo nije navikla da pripada,da je lancima stežu.A znala bi ona tako divno da voli samo kad bi znala kako.