Prokletom željom skrojeni,pohlepom nase ljubavi prožeti.Grabimo i čupamo jedno drugo iz tuđih ruku,od tuđih dodira.Pa,se kripimo ,pa se spajamo i sagorimo u dva,tri trena.Vrištimo i guramo sve ove godine,što nas jedno za drugo ne oblikovaše bolje.U srži mojoj još uvek diše i guši se njegova silueta.Pod prstima svojim još mu trag kože osetim.Miriše na osmehe njegove sve u meni,slama se i kida svaka nežnost njegova.Još ga toliko u meni ima,prokleto dalekog,prokleto mog.Rasla sam i srasla uz svaku boru pogleda njegovog.Cupala i vukla te dlanove što nikad nisu nasle način uz  moje da se savršeno uklope.Bežali smo u te zidove što smo daleko od drugih sklapali.Nisu znali,nisu razumeli sve te bolne grimase kada me za njega pitaju.Za sebe ga cuvam a večito krik koraka mu osluškujem.Sklupčam ga u zagrljaj kao dete dok drugima ne dam na njega,a on se izvuče i beži mi opet.Gušimo se i lomimo u borbi da zakrpimo ovo što od svih tih godina ostade.Rešim da je kraj ,pa se na početak svog srca vratim i čujem kako u njemu još diše.Branim ga kod drugih ,pravdam ga kod sebe.Slamam se u svakom dodiru njegovog pogleda ,upijajući trenutak večnosti kad me svojim glasom prisvoji.Istopim se u mekim dlanovima i ćutke migoljim  njegovom zagrljaju.Kupujem vreme da bih ga svojim zvala ,usporavam korak da bi duze ruku moju držao.Na usnama njegovim sve nežnosti svoje čuvam.Pohlepno i drsko otimam sve te poglede u kojima svoj odraz poznadoh.Noćima mi čuva snove od budnih dok me njegova ruka u snu pokriva.A tako sam gola i ogoljena pred njim.Lomim se pod dodirom kože njegove,crtajući nevidljivom tintom sve te strahove u želju prekrojene.Tako sam ga željna,a tako mi beži.Daj da se smirimo vše jedno uz drugo,dolaze hladniji dani.Necije ruke neće znati kad treba u svoje dzepove da me sakriju.