Dobro vece,kafano i dobro poznati ljudi.Decko na ulazu smeskom me pozdravi:"Dobro dosla,gospodjice."Dobro poznat sto u uglu i stara ekipa na okupu.Konobar,stari znalac,okreni turu znas sta pijemo.Muzika i zagor vec uveliko kruze zidinama,boemi ljudi dizu ruke,svaka pesma,novi stih kao da je za njih pisan.

Ususka i saslusa,kafana,svakog novog i starog gosta.Svako sa svojom pricom,svako iz svog razloga nocas se druzi sa starim bokalcetom i igra po izdrzljivim klupama.Iscrtam osmeh nevidljivom fintom,misle da je proslo,da ne  boli vise.Pa,sirim ruke i podizem case za sve ono sto dolazi i sto je ispred nas.A kad bol dotakne dno i dno ja vidim u mojoj casi,sipam jos jednu za sve sto je proslo i za sve sto da prebolim ne mogu,za ono sto me u kafanu vrati.

Noci su proklete,zeljne su paznje,ljubavi i ljudi koji nas u svom zivotu vise nece.Pa,kad vide da imaju priliku grabe i zovu pogresne izbore da se vrate.A kafana je noci najbolji drug.Druguju i smisljaju planove sjajne,svaka je odluka u kafani pogresna,jutro je doceka smrknutog lica.

Zaigram na klupi i kupim par muskih pogleda,posle par casa sve je dobro.Neki nepoznat lik ispred mene stvori se.Simpatican momak neki,duhovita neka prica.Zvezde mi sa neba skida,u pozadini bozanstvena zena reci mu sapce.Nemoj,mladicu,ne trudi se.Kupicu te sa par osmeha,prodacu se za tren neznosti.Sve sam ja to vec prosla,ali nije pomoglo.U glavi se bore njegove reci sa nekim poznatim slikama secanja.Odjednom igram sa tim nepoznatim mladicem,odjednom plesem u zagrljaju tudjem,da zaboravim,da istisnem sve sto u meni zgrceno vristi.

I derem se na sav glas,svake pesme ,svake note vec stihove znam,kao da su to reci pisane za njega,kao da je ovo sansa da mu kazem sve.A smejem se.Kao lutak u predstavi dignute glave grabim,ne dam bolu da mi pridje.Konobar,po jos jednu natoci,za sve ono sto je bilo,za sve ono sto nece biti.

Muzicaru stari,jos jednom za mene,onu nasu,dobro znanu.Bice mi lakse ako jos jednom otpevas ono sto mu nikad reci ne mogoh.Tamo pred fajront,sve je vec bajno.Slikarska predstava pijanih ljudi,sablon je stari ,svako na svoju stranu grabi da zaglavi jos malo u tom srecnom trenutku,secanja su smesna lupa.

Predstava gotova,pozornica se napustiti mora.Klupo,do sledeceg vidjenja.Osmeh za kraj,uverljiv,najsiri.A onda spustis koplja,usidris stitove,nista se ne preboli,samo se zacuti.