Gledam u lice tvoje,svaku crtu na njemu ja znam.Pogledom gutam i upijam svaku ivicu osmeha tvog.Krojim ga u secanju,lepim ga,znam da je jos ovaj put zbog mene.U glavi nastane haos kada se srce i mozak podzapaju.Ne zna covek koga da poslusa.Valjda prevagne ono sto vise zaboli,pa taj jauk jace cujes i poslusas.Uvucem se u ruke tvoje,zagrljaj od njih napravim.I stojim tu dugo,kao dete koje dotrci u narucje i place,a zna da tu je sigurno.Ne mrdam,ne smem korak da napravim.Bojim se pustices me ,moracu da krenem.Gledas me kao dete igracku koju mu uzimaju.Znas da gubis,a nemocan si.Krpis me od dodira,sijes po savovima recima svojim.Guras rukama sve ono sto nas razdvaja,zelis jos koji momenat da ukrades.Vuces i navlacis mucenicki ono lepo,pa punis supljine i pukotine osmesima i razlozima da ostanem.A znas da je vreme da se otrgnemo od onog sto nas veze,previse boli.Sudaramo se i teturamo kao ludi zajedno,a jedno bez drugog na korak nismo navikli.Bitnih stari da ih sacuvas,moras se odreci.