Budalo jedna,sta je to tako sebicno u tebi da me od sebe guras.Zar ne vidis da me vuces u svoj zivot,a u isto vreme plasis se da mi previse pridjes.Sve krhkosti tvoje i svaku nesavrsenost,ti znas da napamet znam.Sve tvoje slabosti i tvoje frustracije od sveta sakrila sam.Blentavi stvore,od zelje me pravis,satkan od pokusaja promasenih tvojih,ja opet stojim pred tobom.Sa recima ne znas,ponekad zabole,pa me lecis dodirima svojim dok svaki trag na kozu lepim.Pa,odlutas tako u neki izmisljen svet gde znas da te cene zbog onog sto nisi,samo dobre strane tvoje pamte i priznaju.Pa,umoran od sveta,od onog sto zelis,dodjes i sklupcas se u zagrljaj moj,kao dete,kao da nikada pustio me ne bi ,kao da sam deo tebe.A opet kad dodje vreme,bezis mi i gubis se,preobrazis se u nesto sto ne poznajem.Dobar igrac za danasnji svet,zelje po cenu srece da se ispune i dobro grabis kroz ludilo.A znas da znam kad spustis koplja,sta u tebi tamo spava.Dodji,zagrli,ne diraj,pokvarices opet nesto.Kao da niko celog zivota nije zagrlio tvoja ramena,kao da niko nije dublje pogledao to sto vidim,kao da niko nije razumeo sve te tvoje lude snove.Pored mene mirno spavas,neznosti u meni budis.Zagrlis me,pa kao da me udises u sebe,ne pustas.Gledam ti lice,svaku crtu na njemu ja odavno znam.Kako da te uguram u moj mali svet,da iz njega ne pozelis da izadjes.Svet je lud,mali.Grabim te i cuvam kad ogoljen dodjes,ne diram i ne pitam gde cackanje boli.Dok sam tvoja,znas da smiriti te ima ko.Kad ostanes u vrtlogu sam,tad praznine zabole i duva,duva sa svih strana,a nema niko zagrljajem da to sve zakrpi.