Himna se orila,zemlja je verovala,Balkan se tresao.Svi k'o jedno,svi uz jedne.Postoje ti trenuci u zivotu ovog malog brdovitog Balkana koji nas podsete da smo mogli ziveti zajedno,da se jos uvek potajno radujemo uspehu zemlje starog komsije,da mozda i ne zelimo da komsiji crkne krava,al' svi zajedno zeleli su da Ameri padnu."Kolumbo,'bem te radoznala" ponosno se uspravilo nad klupicama Studenjaka.Da,da to su te cuvene klupice koje studenti provincije,stanari jednog od beogradskih domova pretvorise u pravu malu navijacku halu.Orila se himna cim su nasi krocili na teren.Ajde Teo,propade rok ceo.Cerupaj.Ko kaze da nasi studenti nisu kreativni.Devojke su to vece imale najlepsu sminku,malo crvene,plave i bele na svaki obraz.Zastava se viorila i terala kisu jer ko sme da pokvari ovo.Ej,finale.Mala Srbija protiv celog kontinenta.Ajde momci pokazite svetu sta znate,mi smo na vas navikli.Igrajte za sebe,vi ste za nas pobednici.Svaki kos,svaki pokret propracen je ovacijama."Igraj i pobedi,ponosno se vrati" orilo se i kad je najteze bilo.Ko ce stati na crtu tim Amerima,ako ne mi.Za svaki poen,za svaki kos hvala momci.Kad sudija odsvira kraj Beogradom se orilo jedno veliko,jedno ponosno "Srbija",da se cuje do Madrida,da zapamti Amerika.Vratite se vi nama da zajedno proslavimo,nije bitno kako sija,bitno je kako mi vas vidimo,a vi ste u Srbijinim ocima veliki i zlatni.Cudna je to zemlja Srbija,malo joj treba da se kao dete raduje uspehu.Tresla je svet kosarkaska groznica,tresao se i balkon skupstine dan posle.Jer ste zasluzili,jer ste gospoda,jer ste nasa najbolja slika,tu smo zbog vas,da zajeci Beogradom "Boze pravde",u glas sa kosarkasima ovaj put.Ajde bre,mozda Ameri nijednu trojku nisu promasili,al' nisu njih ovako gospodski docekali.Njihova tehnika,nase srce na terenu.Nekad srebro sija jace nego zlato,a nase je to vece sjalo snagom Balkana,snagom Srbije.Dobrodosli u Srbiju,gde zive najlepsi momci,gde deca imaju najbriznije mame.Gde ne mozete proci pored kuce da vas domacin ne ugosti.Gde je kriza normalno stanje,a uvek se moze popit' i pojest'.Gde se slave slave tri dana,gde izvucemo najbolje iz sebe kad se reke urote protiv nas.Jer dobar ti je ovaj nas Srbin.Veseljak covek,domacin u dusi.Malo mu fali da se raduje,uvek tu da podrzi svoje.Pa,ajde Srbijo,podigni glavu i pogledaj sta u sebi imas.Trgni se malo i odrasti,ne mozemo mi sami da ti obraz svetlamo.Zasijaj i ti i dokazi da smo ako ne bolji,bar dobri kao drugi,da mozemo,da znamo.Vidi ove dicne momke,sto ti na balkonu stoje.Taj inat,ta upornost i borbenost,taj duh to si ti.