Osecam kako me bole svi ti dani u kojima nisi bio tu.Da me sastavis,da me sklopis,od dodira tvojih ispletes.Osecam kako je deo mene zauvek ostao zeljan tebe celoga.Gde si se izgubio u svim tim nocima kad si kraj mene falio?Koliko jos zvezda padalica na tebe da potrosim?Zar ne vidis da oko sebe skoro celo sazvezdje imam.Da vidis samo kako lepo izgleda.Po tebi krojeno,od moje zelje stvoreno.

Toliko je osmeha ulicom odzvanjalo,a nisu bili nasi.Ruke su ostale prazne za neciju drugu ruku.Landarale su same,nije imao ko da ih uhvati.Gde si se izgubio u svim tim danima kad niko nije razumeo sve te moje ludosti,kad niko nije podrzao sve te moje gluposti.Ostao nas zeljan mesec dok je nas je na klupi nekoj cekao.I ugao ulice ostao je u cudu,kad je samo jedan par cipela njim protutnja.Tacno u devet,koji minut posle.Gde neosvanu u svim tim jutrima koje kisa zarobi dok je jedna soljica ostala nepopijena.Ostala sam zeljna pokreta tvog dok pesma neka za nas svira.Kako moze neko sam da igra,kad si ti bio taj koji za pokret ima smisla.Kad si se uvukao u sve te note starog tamburasa i ciganina nekog,sto duboko u jutro jeca violinom.

Gde si nestao u duboke noci dok je samo jedna ruka kokice jela.Znas,mali,zagrljaj ne moze sam da se sastavi,za to su potrebne cetiri ruke.Kako se uvuce u sve te poglede moje,koji na ceznju mirisu.Skrenu negde u svim tim danima,kad bi na mene ponosan bio.Gde se skuci sa svim tim neznostima i dobrotom svojom.Gde nestade u svim tim danima kad glavu umornu,glavu spustenu nije imao ko da podigne.Ostala sam zeljna tisine nase,kad u vecnost nasu uselim se tajno.I onog smeha zaraznog i dragog sto u svaku poru mene uvuko se glasno.Gde se izbezumi onaj glas sto me sebi prisvoio i pred drugim hvalio.Kad se tvoje ruke toliko odvazise i pustise moje.Gde mi ljubav posla,kad ne znam kako drugu da stvorim,kad ne znam ni kako bez tebe izgleda.Ne bi mi se svidelo kako bi bez tebe izgledalo.Kada mi oduze naviku da te svojim zovem,pravo od drugih da te cuvam.Gde mi odvede sve te pokusaje nespretne da mi pokazes koliko ti je stalo.Dani nekako drugacije zvuce kad mi ukrade sve te leptire sto kazu da postoje.

Kad prestase kosti da pucaju od zagrljaja spontanih i ono zurenje u oblak dok na tebe mirisem.Kad se spakova,kad se iskrade iz polica dana mojih.Ko te odvede,ko te ukrade,ko te sada po sebi kroji.Ostala sam zeljna sebe uz tebe,sebe u kalupu tvom.Ostala sam zarobljena u vremenu koje jos uvek pod dodirom tvojim drhti.Ostao je neuhvacen korak bez tebe,ostala je rec nedorecena.Napusteno srce pokunjeno stoji,zbunjeno trazi nacin da se navikne.Neke praznine popune reci,u neke druge ljudi se usele.A neke ostanu,od zelje satkane,proklete i zeljne onog sto fali.