Ono sto se spoji kod beogradskog konja,to se razdvoji na stanici.Te jadne,mucene stanice.Koliko su samo rastanaka prezivele.Spakovan kofer,nagurana secanja i jedan papir u ruci.Sa brojem,sa relacijom,sa odlazkom.Zivot vam je frka prava.Taman se naviknete na nekoga,napravite malo mesta da ga ugurate u svoj haos od zivota,a on bi vec da krene.Cekam da krenem i gledam sve te silne ljude.

Docekuju se,sastaju i rastaju.Sve na istom mestu,sve u isti dan."Svi rastanci su tuzne price,zato ja rastanak ne priznajem i nikad necu."Ne zna covek da li je gore dok odlazis,pa gledas lica voljenih bica kako isarana strahom od odlaska,sire usta u grcevitu grimasu osmeha.I masu dugo i polako.Kao da zele da vas zadrze,kao da bi da ostanete tu.Ili je,ipak,teze onima koji ostaju.Dok vam guraju kofer u ruke i zele vam srecan put,da li se za svaki delic tog drhtavog uzdaha njihovo srce smanji.Pa,ostanu mesta,ostanu navike i ona do kraja nepopijena kafa sa vama.Ne daju suzama,izdajicama starim,da pokvare taj odlazeci susret sa vama.Svako je u zivotu imao te rastanke,pomalo bolne,pomalo tajne.Nije svejedno ni onima sto cekaju,ocekuju,docekuju.Pa,nameste jos jednom kosu i provere je l' sve na mestu.I zamisljaju kako ce da izgleda taj korak vas ka njima,posle toliko vremena.I boje se da vas ne zagrle prejako ili ipak preslabo,pa da ne vidite koliko ste falili tim rukama.Pa,strepe da cete stici na vreme,da nije samo zelja ta koja ih tera da cekaju,plase se da se niste izgubili na toj nekoj drugoj strani.Kazem ja,rastanci su gadna stvar.

Zadubite se samo malo u taj red voznje.Videcete drhtavu ruku starice koja prati unuke,lice zabrinute majke koja salje sina u bolji zivot.Ruzu u rukama muskarca koji ceka voljenu zenu da se vrati.Strepi dugo i tajno,da se nije predomislila.Al' svaki rastanak,po jedan zagrljaj nosi.E,tu nastaje problem.Sto vas jace stegnu,nekako vam teze da se otrgnete iz tih sigurnih ruku.Kao da svaki delic tog zagrljaja cacka po jedan nerv u vama,pa ceprka po zalihama suza,koje i od sebe skrivate.Stegnes zube,nasmejes se i mahnes.Pa,kofer u ruke i krenes.Vratices ze,znas ti.Vratices se,zna i taj ko ostaje.Al' svaki korak nekako tezi,svaki uzdah pomalo potisnutiji.I dugo se secas lika te ruke sto je mahala kad si kretao."Jednom odlazi svako putem svog zivota,na rastanku samo srce kaze:Ja cu se vratiti."